Zašto da ne?
Autor nena58 | 23 Dec, 2012Htela bih i ja da podelim sa vama nešto lepo, nešto što nema mnogo veze sa mojim kreativnim radom, pristiglo mi poštom.
-- |
Ovaj blog posvecujem svom hobiju i svim ljudima koji vole blogovanje
Ono sto je meni najmilije ne postoji, radim sa presovanim cvecem,
tkaninom, sa salvetama, papirom, recikliram, i pratim druge blogove.
Volim muziku, knjige, cveće, životinje... volim da volim.
Htela bih i ja da podelim sa vama nešto lepo, nešto što nema mnogo veze sa mojim kreativnim radom, pristiglo mi poštom.
-- |
Obožavam da poklanjam.
Uvek imam spreman poklon za svaku priliku.
Možda nešto ovako :)


Boce ne bacam.
Preuredim ih, napunim domaćim pićem i imam savršen poklon, jedinstven :)


Obične medijapan pločice, postale su zidna ogledala za devojčice.

Malo veće pločice su sada poslužavnici za kafu za dvoje, par, mamu i ćerku, tatu i baku...bilo ko sa kim pijete kafu, uživaće ako je ovako lepo poslužena :)
Misao dana:
(Richard Bach)
P.S. Baš prija što mogu objaviti postova koliko želim :)
Da zaposlimo poštare, da ne nose samo račune i sudske pozive :D








SMS se obriše, a čestitka nas mnogo više obraduje i večno se čuva.
Misao dana:
vidi nevolju u svakoj mogucnosti.
(Winston Churchill)
Radi se puno.
Radi se iz potrebe, iz zadovoljstva, iz želje za boljim životom.
Radi se na poslu, koji je zahtevan, složen i odgovoran, jer na poslu se o ljudima radi, ne može se bez emocija i razumevanja.
Ne postoji dugme u našem misaonom programu koje možemo isključiti kad sa tog posla odemo kući...sa tim se neki rađaju, ja nisam, tako posao nosim kući, po nekad stvarno, da nastavim da radim, a uvek u mislima. Da li sam bila dovoljno ljubazna da olakšam onom finom čoveku, da li sam dobro uradila, da li sam bila prestroga, ili, u retkim slučajevima razmišljam da li sam bila preblaga? LJudi su to, imaju svoje muke i brige, imaju svoje živote i potrebe, svoja osećanja. Naravno da među njima ima i onih koji ne zaslužuju lepu reč, ali ja previše sebe volim i poštujem da im je ne bih dala, baš zato, onako egoistično, da bih se ja osećala dobro zbog toga. Važno mi je da znam da ja činim sve kako bih bila dobra u poslu i na prvom mestu dobar čovek.
Ono što najviše volim da radim i pokušavam da u ovim mutnim vremenima, napravim od toga mali, simboličan dodatni izvor prihoda, to su moji kreativni radovi.
Priznajem, dok sam radila isključivo iz ljubavi i želje da poklanjam ljudima svoje radove, više sam uživala nego sada, kada se tu, između ostalog, ubacio i taj motiv, želja za zaradom. Nije novac loš, loši mogu biti načini na koje ga trošimo. U sitaciji kad nam je potreban da obezbedimo egzistenciju porodici, ne može biti loš.
Ma koliko da smo u besparici, često smo u sitaciji da želimo da poklonimo nešto nekome koga volimo.
Kad poklanjamo, za onu planiranu i često teško izvojenu sumu, kupujemo nešto uobičajeno, komformistički. Taj poklon obraduje, ali je previše običan da se pamti.
Zašto ne bismo drugačije? Želimo li da naš poklon bude poseban, da se ne izgleda kao da je biran na brzinu ulaskom u prvu knjižaru ili parfimeriju, već da se vidi da je sa ljubavlju i puno truda planiran i biran. Nije teško, a obradovaćemo još nekoga, ne samo dragu osobu kojoj poklanjamo, već i nekoga ko od toga može detetu kupiti hleb, odeću, platiti struju ili kupiti lek, to je na žalost moj slučaj.
Zato vam ovde ostavljam ovaj apel, pozajmljen sa neta, a tu sve piše i sve će vam biti jasno, ako imate srce, a znam da imate.

Preostaje mi ono najvažnije: da vam se zahvalim što ste pročitali moj tekst.
Zahvalna sam svima koji su ovde, svima koji me prate, zalutalu ovčicu, koja bi svuda da stigne, pa ne stigne, zahvalna sam mojim dragim prijateljima koji me podržavaju, zahvalna sam svima koji su od mene nešto kupili i pohvalili, bilo javno, bilo samo meni, zahvalna sam Bogu za zdravlje i život, za ljubav koju primam i dajem, zahvalna sam što imam oči da vidim, ruke da stvaram i srce da osećam.
Hvala!
Misao dana
"Elegancija nije u tome da vas primijete, već da vas zapamte." ~ Đorđo Armani
Skorije nisam ništa novo radila, moje radove možete vidi na mom krafterskom blogu, pre nego što nešto pokažem i ovde.
Opet ja o papiru, sada stvarno.
Papir se može koristiti u kreativnom radu na mnogo načina.
Postoje različite tehnike za izradu predmeta reciklažom starog papira, paper mache, quilling, origami...
O svemu se na netu mogu naći uputstva-tutorijali, i puno video klipova na youtube.
Oduševljava me rad kreativke Sunčano nebo koja od kartona pravi nameštaj, i to još kakav. Uvek napravi tutorijal i prikaže svoj rad, korak po korak.
Zanimljivo je da je na malenom ormariću nakon njegovog završetka i dekorisanja, (obično boji karton i dekoriše dekupaž tehnikom), fotografisala svog već odraslog sina koji stoji na ormariću, da pokaže kako je čvrst.
Šokantno je što joj je na jednoj izložbi jedna posetiteljka rekla: Ih, pa to je samo karton...
Ja vežbam izradu perlica od papira.
Vežbam i Quilling.
Brat mi je napravio iglicu za motanje trakica koju kod nas nemamo gde da kupimo.
Pa, da pokažem prve pokušaje.
Molim, ne budite strogi kritičari :)

Ovako izgledaju perle dok se suše...

Quilling


Radila sam još po nešto, no još nisam fotografisala.
Dekupaž je ostala moja ljubav, kao i presovano cveće :)
Večeras sam od platične bočice, tek da prekratim vreme, i opravdam ocenu svog posta po zadatku, koja je bila pet, sa sličicom ovakve "pet" bočice, dok su drugi postovi dobijali desetke, dakle u tom sistemu ocenjivanja, nisam dobila prelaznu ocenu, napravila ovu kič vaznicu :)

Do sledećeg posta, uživajte mi :)